Tužni dani za Jasku: Iznenadna smrt majstora zlatnih ruku

Iznenada, prerano (a uvijek je prerano!) napustio nas je Josip Vinšćak Pako, svestrani majstor zlatnih ruku, dugogodišnji vrijedni član jaskanskog kazališta i mnogo, mnogo toga više. U ranom djetinjstvu žitelj Donje Jaske, a potom Gornje Jaske, jedan od sedmero poznate jaskanske braće i sestara Vinšćak (Tomo, Ljubica, Milivoj, Josip, Đurđa, Milica, Nevenka), utisnuo je neizbrisiv trag u živote brojnih žitelja Jastrebgrada i jaskanskog kraja.

Vrhunski majstor bravarske struke, godinama je radio u "Progresu" u Odjelu prototipa. U jaskanskom kazalištu po potrebi je i glumio (uloge u predstavama "Vatru gasi brata skvasi", "Arsen i stare čipke", "Mišolovka"), ali je desetljećima (od početka 70-ih do 2006) bio nezamjenjiv majstor pozornice, najbliži suradnik legendarnog scenografa Mirka Škrabea. Nije bilo tog problema tehničke naravi koji Pako ne bi mogao ni znao riješiti.

Privrženi suprug svoje Davorke, topla osoba osebujnog, britkog, ciničnog humora uvijek je bio spreman za dosjetku i šalu pa je u sjećanjima i uspomenama brojnih kazališnih naraštaja trajno nazočan kao glavni junak niza antologijskih anegdota. Ponosan i prkosan, vječni "buntovnik s razlogom", "sam svoj gazda", zazirao je od svakog mogućeg autoriteta. Najsretniji je bio u svojoj uzornoj radionici, svojem "malom raju", u kojoj je pronalazio životni smisao i mir. Koliko puta ste mogli čuti od nekog Jaskanca, suočenog s nekim nerješivim tehničkim problemom, ovu ili sličnu rečenicu: "Ne znam kaj da delam, moram do Pakota... On bu to sigurno sredil..." I Pako je to uvijek sredil...

Pa ako gore na vječnim nebeskim poljanama postoje i nekakve radionice, a potpisani vjeruje u to (jer dobrota i ljubav Svevišnjeg je neizmjerna i nemjerljiva!), Pako će dobiti specijalni Odjel prototipa, u kojem ga već čekaju njegovi Toma i Čic.

Nino Škrabe