Konj kao najvjerniji lijek: Kako Udruga „Nada” već dva desetljeća vraća osmijeh i snagu osobama s invaliditetom i raznim teškoćama

Udruga za terapijsko i rekreacijsko jahanje „Nada” Vrbovec djeluje već puna dva desetljeća pružajući usluge terapijskog jahanja, škole jahanja, preponsko i dresurno jahanje za pučanstvo, no najveći dio njihovog rada posvećen je upravo terapijskom jahanju za osobe s invaliditetom. O tome što je terapijsko jahanje i hipoterapija i kakav učinak imaju na osobe s teškoćama i brojnim dijagnozama te o mogućnostima koje pruža takav oblik terapije, razgovarali smo s predsjednikom udruge „Nada”, učiteljem i terapeutom jahanja, Mladenom Dakićem.

-Terapijsko jahanje je upotreba konja i aktivnosti orijentiranih u svrhu postizanja različitih terapijskih ciljeva - kognitivnih, fizičkih, emocionalnih, socijalnih, edukacijskih. Korištenjem konja na kojem osoba s invaliditetom sjedi, radimo različite vježbe. Najvažnije je što je i konj sam terapeut. On ima trodimenzionalno kretanje, prenosi svoje impulse na jahača i razgibava njegovo tijelo. Tako da osoba, ako je nepokretna, ona se na konju kreće, ona hoda – objašnjava nam za početak Mladen Dakić.

Učinci su višestruki, jahač dobiva osjećaj za simetriju, poboljšavaju se koordinacija, refleksi, motorika, jačaju se mišići i postiže bolja ravnoteža.

Konji kao terapeuti

Od izuzetne je važnosti imati konja koji je podoban za terapijsko jahanje. To ne može biti svaki konj, objašnjava terapeut.

-Konj mora biti provjeren, ne mlađi od 7 godina. Mora biti miran i bez reakcija na vanjske podražaje kako bi se moglo obaviti terapijsko jahanje. Uzimaju se uglavnom stariji, dresirani konji koji su flegmatični i mirni, ali i oni sa zdravim kretnjama – kaže gospodin Dakić.

Uz konja, korisnika na terapiji vode terapeuti, instruktori i volonteri koji se educiraju za terapijsko jahanje.

Pored terapijskog jahanja postoji i hipoterapija, a ta dva pojma često se zamijene, no riječ je o drugačijoj vrsti terapije. Hipoterapeut je fizioterapeut sa znanjem o jahanju, a radi s osobama s težim dijagnozama za čiju je terapiju potreban nadzor medicinske struke. I takvu uslugu također pružaju u „Nadi”.

-Hipoterapiju pružamo u dogovoru s vanjskim suradnikom hipoterapeutom. Namijenjena je osobama koje ne komuniciraju, koje imaju više dijagnoza i da bi se takav vid terapije uopće mogao odvijati mora se uključiti medicinska struka – objašnjava Dakić.

Individualan pristup svakome

Na terapijsko jahanje dolaze im osobe s raznim dijagnozama i oblicima invaliditeta. Takav oblik terapije pokazao se od velike pomoći za osobe s cerebralnom paralizom, mišićnom distrofijom, autizmom, Downovim sindromom, kao i mentalnim poteškoćama. Primjećuje se napredak i kod hiperaktivne djece, kod emocionalnih smetnji te poremećaja u ponašanju. Svakoj se osobi pristupa individualno, i svaki je rezultat, stoga, priča za sebe.

-Svaka dijagnoza i svaka osoba je specifična te joj se pristupa na drugačiji način. Netko ima dužu terapiju, netko kraću, netko može neke vježbe izvoditi, a neke ne, a netko može čak učiti i osnove jahanja. Netko ima jednu dijagnozu, netko ih ima pet. Ali kod svakoga uočavamo pozitivan pomak. I mali korak naprijed za njih je velik, i to je potvrda da terapijsko jahanje osobi koristi – ističe Dakić.

Izdvojit će priču o djevojčici, danas odrasloj ženi, koja je u udrugu „Nada” došla prije dvadeset godina. S dijagnozom cerebralne paralize ona nije mogla stabilno sjediti.

-Sjećamo je se kao djevojčice od 4 godine kad je prvi puta sjela na konja i krenula s terapijama. Ona je kroz godine terapija stekla ravnotežu, danas sjedi – kaže nam.

Na terapijsko jahanje korisnici uglavnom dolaze na preporuku liječnika, a preporučuje se odraslima i djeci starijoj od 4 godine.

-Za svaku osobu koja dolazi na terapijsko jahanje ispunjava se karton i liječnik opće prakse mora dati zeleno svjetlo ili preporuku da ne postoje kontraindikacije za terapiju. Npr. ako je osoba s epilepsijom napade imala unazad 6 mjeseci ne može sjesti na konja jer postoji rizik od napada i pada s konja. U takvim i sličnim slučajevima upozoravamo te upućujemo na liječnički pregled. Također za terapijsko jahanje, osobe ne smiju biti mlađe od 4 godine jer su im kosti još uvijek mekane – kaže gospodin Dakić.

Terapijsko jahanje je besplatno

Posljednjih 20 godina koliko djeluju na području Vrbovca, na terapijsko jahanje u Udrugu „Nada” dolaze korisnici iz različitih sredina. Ponajviše iz Zagreba i okolice, ali i drugih gradova. U posljednje vrijeme na terapijsko jahanje se sve više upućuju i zdrava djeca, koja pretjeranom uporabom tehnologija gube koncentraciju i osjećaj za stvarnost. Bolest je to koju je donijelo moderno doba.

-Dolaze nam djeca i odrasli, u porastu je broj osoba s multiplom sklerozom, ali javlja se i dosta djece s ADHD-om i poremećajima u ponašanju kao što su agresivnost, pedagoška zapuštenost ili pak doslovno sa željom da dijete boravi više u prirodi. Radi se, dakle, i o fizički zdravim osobama, ali dugotrajna uporaba mobitela, na žalost, loše utječe na mentalno zdravlje – kaže Dakić.

Korisnici u Udruzi „Nada” dobiju potrebnu podršku uz školovane instruktore i terapeute koji će ih voditi kroz cijeli proces terapije ili pak škole jahanja. Važno je napomenuti da je program terapijskog jahanja besplatan s obzirom na to da rad Udruge kontinuirao podupiru Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagrebačka županija i Grad Vrbovec.

Psihoteretana i online psiholog

Nedavno su ostvarili potpore Zagrebačke županije za projekt pod nazivom „Psihoteretana, unaprjeđenje mentalnog zdravlja kroz sportske aktivnosti”.

-Riječ je o projektu namijenjenom djeci školske dobi. Radi se o osnovama jahanja za djecu s poteškoćama s kojima se susreću, a tiču se upravo zapuštenosti, agresivnosti i ne fizičkih već mentalnih oštećenja. Uz osnove škole jahanja za njih je organizirana i „psihoteretana” online psihologa kojeg djeca ili roditelji mogu kontaktirati. Djeca postavljaju pitanja na koja mi ne možemo uvijek dati odgovor pa smo angažirali vanjskog psihologa koji im je potreban, a komunikacija se odvija putem aplikacije koja je na našoj web stranici – objasnio je predsjednik Udruge.

Rezultati nakon ovakvih vrsta aktivnosti, bilo da se radi o jahanju kao terapiji za fizičko zdravlje ili pak za onu mentalnu i duhovnu stranu, su vrlo pozitivni. Stoga iz Udruge „Nada” svima preporučuju aktivnosti koje provode.

-Preporučili bismo terapijsko jahanje jer sam boravak u prirodi pozitivno utječe na djecu koja su svakodnevno za računalom i imaju vrlo malo vanjskih aktivnosti. Ovdje borave u prirodi, ali im i raste samopouzdanje te više komuniciraju. Smanjuju se predrasude prema osobama s invaliditetom jer imamo i zdravu djecu koja su uključena u proces terapijskog jahanja kao pomoć sa strane. Sve to pozitivno utječe i na ponašanje. Djeca pokazuju povećani osjećaj za vanjski svijet što je posebno vidljivo kod osoba s autizmom i Downovim sindromom – objašnjava Mladen Dakić dodajući za kraj kako je pak svaki napredak i rezultat osoba s invaliditetom individualan, ali njihov svaki korak naprijed je iznimno važan.

Udruga „Nada” tako već dvadeset godina opravdava svoje ime – darujući onima najranjivijima slobodu pokreta, mir u duši i snagu da prebrode svaku životnu prepreku.

Bilo da vam je vama ili vašem bližnjem potrebna pomoć u vidu terapijskog jahanja slobodno se javite u Udrugu Nada gdje ćete dobiti potrebnu podršku. Podršku radu udruge možete dati i vi svojim volonterskim angažmanom koji je uvijek dobrodošao i kojim ćete i vi postati jedan od kotačića koji osobama s teškoćama i invaliditetom pruža nadu za bolje sutra.

(Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)