Devastirano spomen mjesto u šumi Gović

Studeni, mjesec je sjećanja na pokojne. Mjesec posjećivanja grobova umrlih i tugovanja nad grobištima ili masovnim grobnicama ubijenih i stradalih, znanih i neznanih.

Kažu, sve žrtve ratova i poraća zaslužuju poštovanje i dostojanstveno obilježavanje grobišta, uz spomen križ i zapaljenu svijeću za stradale i nestale, od onih koji su iza njih ostali kao preživjele žrtve.

Je li u Hrvatskoj tako?

Bože, koliko je još kostiju rasutih po Hrvatskim poljima i šumama, koliko bližnjih u tihoj boli traži svoje!? Odgovora nema.



Još od davnog rata i krvavog poraća '45., do Domovinskog rata odgovora nema, jer niti suočavanja s istinom nema. Kardinal Joseph Ratzinger u svojoj knjizi Sol zemlje u određenom kontekstu razmatranja o istini kaže kako je mogao zamijetiti i shvatiti da odustajanje od istine ne oslobađa, nego da naprotiv vodi do diktature proizvoljnosti. Čini se da se u Hrvatskoj odustalo od istine o zloćinima poraća '45. i samo deklarativno se govori o obilježavanju i poštivanju svih grobišta, a time i građana koji nose sjećanja na žrtvu njihovih najmilijih - djeca, unuci praunuci.

Da nije tako, ne bi se u Jastrebarskom, u šumi Gović, velikom grobištu nestalih, mučki ubijenih, žicom vezanih (i danas uraslom u koru hrasta) dogodilo neviđeno oskvrnuće ove čak obilježene masovne grobnice.

Na ulazu u stratište, šumu, zarastao u šikaru stoji natpis SPOMEN PODRUČJE ŽRTAVA KOMUNIZMA.

Razbacano smeće vodi blatnjavim putem do velikog križa i spomen ploče žrtvama, na kojem se svake godine uz molitvu okupe bližnji i zapale svijeće na blagdan Svih svetih.

Ovog 1. studenog 2014., na Sve svete nevjerica!? Netko je mislio da može teškim strojevima i traktorima izvlačiti trupce iz šume preko samog grobišta, neposredno uz križ, izbrazdati i razrovati grobište!

Oluja i jaka pijavica koja je uništila okolnju šumu, zaobišla je i netaknutim ostavila hrastove, nijeme svjedoke zločina nad križem, nad mrtvima, ali ljudska bezobzirnost i beskrupula NE.

Ovakvo odricanje i vrijeđanje dostojanstva pokojnih, njihovih bližnjih, pa i samog počinitelja, zatim Grada, čelnika Jastrebarskog, moguće je upravo zbog odustajanja od istine koja kako ne oslobađa nego je dovela do diktature proizvoljnosti.

Tako je proizvoljno skrnavljeno stratište nestalih i mučki ubijenih, teškim traktorskim kotačima, tlo je izbrazdano do njihovih kostiju.



Mogu samo zapitati čelnike Grada Jastrebarsko, jesu li ovog 1. studenog 2014.  na Sve svete obišli i ove jednake žrtve, jer kažu da sve žrtve zaslužuju dostojanstven pokop, obilježje i sjećanje. Jesu li nadežne službe trebale dostojno urediti i ovu grobnicu ili se to također obavlja proizvoljno?

Kako slika govori više od riječi, fotografije prikazuju svu tugu i nekulturu učinjenog.

I na kraju, a za početak nije ovo vraćanje u prošlost, već poziv na život u istini, dostojanstvu, međusobnom poštivanju i kulturi.

(Tekst i fotografije naše čitateljice)