IN MEMORIAM Stjepan Smolčić Smola (1944.-2026.)

U cijelom jaskanskom kraju a i šire bolno je odjeknula vijest o odlasku u vječnost Stjepana Smolčića Smole, legendarnog jaskanskog nogometaša, Jaskine "leteće tvrđave", čovjeka koji je bio veći od života, "larger than life" i kojeg su svi koje je susretao i s kojima je surađivao neizmjerno voljeli i cijenili.

Stjepan Smolčić, ponosni potomak kršne Like, rođen je 12. studenoga 1944. u Cvetkoviću. Osnovnu školu završio je u Jastrebarskom, a Školu za telekomunikacije u Zagrebu. Cijeli radni vijek proveo je u HPT-u, a 2001. je umirovljen. Od 1958. pa sve do teške bolesti koja ga je pogodila bio je član Nogometnog kluba Jaska.

Smola je bio veći od života

Legendarni Smola jedan je od najboljih nogometaša Jaske svih vremena, jednako uspješan i kao navalni i kao obrambeni igrač, jedan od klupskih rekordera po broju odigranih utakmica (656) i po broju postignutih zgoditaka. Prvi dio karijere igrao je klasičnog centarfora, nezadrživ u dvobojima i nenadmašan u igri glavom. Juraj Katovčić Frenter s desne strane, a Željko Višošević Azda s lijeve strane, neumorno su ga hranili preciznim ubačajima, a on je neumoljivo punio mreže. Kasnije je bio jednako impresivan kao stoper, vladar vlastitog kaznenog prostora. Prozvao sam ga svojevremeno Jaskinom "letećom tvrđavom", u svakoj utakmici uvijek se isticao nesvakidašnjom požrtvovnošću i hrabrošću te je izuzetno pridonio brojnim Jaskinim uspjesima, značajnim pobjedama i osvojenim trofejima. Uz kontinuirano igranje za Jasku, u lokalnim natjecanjima nastupao je za Željezničar, momčad svog kvarta, a za vrijeme školovanja (1960–1963) za Poštar iz Zagreba.

Vatreni Hajdukovac, još kao osnovnoškolac istaknuo se i kao uspješan glumac – igrao je naslovnu ulogu u "Kastavskom kapetanu", a danas su nezamjenjivi članovi Kazališta Škrabe njegovi unuci Noel i Rahela.

Po završetku igračke karijere u prvoj momčadi Jaske (1984) nastavio je nastupati za veterane Jaske sve do 2007, a u klubu je uspješno djelovao i kao trener juniora, pionira i prve momčadi, dužnosnik, član upravnog odbora, organizator i voditelj redarske službe, glasni navijač te kao jedan od osnivača i voditelj veteranske momčadi.

Jedan je od osnivača i voditelja jastrebarske Lige veterana, a trenirao je i nogometaše Cvetkovića. Bio je istaknuti nogometni sudac i predsjednik Saveza sudaca Općinskog nogometnog saveza, jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik Općinskog nogometnog saveza, delegat na utakmicama i predstavnik našeg saveza u Zagrebačkom nogometnom savezu. Jedan je od osnivača, organizatora i voditelja poznatog malonogometnog "Martinjskog turnira".

Smolini sinovi Marinko, Damir i Domagoj su također bili istaknuti igrači Jaske. I Stjepanov mlađi brat Ivan dugo i uspješno branio je boje Jaske (u juniorima izvrsni centarfor, u seniorima neprelazni branič). Danas modro-bijele boje Jastrebova brani Smolin unuk Noel koji voli da ga zovu Smola Jr, a najsretniji je bio kad bi ga s tribina bodrio njegov djed, veliki Smola.

Stjepan Smolčić dobitnik je brojnih nagrada i priznanja (Plaketa Grada Jastrebarskog, 2009), a svojim neumornim i samoprijegornim radom na razvoju nogometnog sporta u našem gradu popularni i svima dragi Stjepan Smolčić Smola postao je svijetlim i jedinstvenim primjerom te istinskom jaskanskom sportskom legendom. Moram priznati da je on jedan od meni najdražih igrača u povijesti Jaske. Zašto? Jer je uvijek davao od sebe voljenom klubu 200 posto, jer je glavom išao tamo gdje drugi ne bi ni nogom, jer je bio utjelovljenje ljubavi i odanosti prema svojoj Jaski.

Smola je doživio posebnu počast i priznanje da kao jedan od trojice najstarijih, legendarnih igrača na svečarskoj utakmici s Lokomotivom 5. rujna 2025. uz Azdu Višoševića i Mladena Čopa izvede prvi udarac na centru, u čast proslave 100 godina njegovog najdražeg kluba, NK Jaske.

Za Smolom tuguju supruga Blaženka, sinovi Marinko, Damir i Domagoj, snahe Vlatka, Zrinka i Gordana te unuci Karla, Nika, Vita, Ivano, Marino, Noel i Rahela.

Dragi Smola, neka ti je laka i meka jaskanska zemljica koju si toliko ljubio! Počivao u miru!

tekst i foto: Nino Škrabe