Sedam desetljeća zajedno: Priča o ljubavi Nade i Bože koja cvjeta u Ivančićima

Božo i Nada svoju su životnu priču započeli davne 1956. godine, a danas, sedam desetljeća kasnije, njihova ljubav i dalje je primjer zajedništva, poštovanja i obitelji.

Božo je rođen 21. svibnja 1936. godine kao najstarije dijete u obitelji s petero braće. Odmalena je naučio što znače odgovornost, rad i briga za obitelj. Nada, rođena 25. prosinca 1937. godine, bila je najmlađa kći među tri sestre, vedrog duha i velike topline koja ju prati cijeli život.

Njih dvoje vjenčali su se 12. svibnja 1956. godine. Nedugo nakon sklapanja braka Božo odlazi služiti mornaricu na Korčulu, gdje provodi tri godine, dok Nada kod kuće čuva njihov mladi dom i obitelj. Već 1957. godine rodila im se prva kći Gordana, a 1969. i druga kći Vesna.

Život ih je vodio kroz mnogo lijepih, ali i izazovnih trenutaka, no uvijek su ih prolazili zajedno. Cijeli život žive u Zagrebu, a tijekom sedamdesetih godina kupili su zemljište u Ivančićima kraj Jastrebarskog. Ondje su s puno ljubavi obrađivali vinograd, stvarali uspomene i sagradili vikendicu koja je s vremenom postala njihova oaza mira. Od proljeća do jeseni tamo i danas rado provode dane, okruženi prirodom, mirom, obitelji i prijateljima.

Bračne zavjete obnovili su 2016. godine, na proslavi dijamantnog pira povodom 60 godina braka, u crkvi svete Ane u Gorici Svetojanskoj.

Božo je svoju mirovinu stekao radeći u Badelu, a Nada u DTR-u. Nakon dugog radnog vijeka najviše ih vesele upravo jednostavne stvari –
zajednički ručkovi, obitelj, razgovori i vrijeme provedeno s najmilijima.

Danas su posebno ponosni na svoju veliku obitelj. Iz braka svojih kćeri i zetova dobili su jednog unuka i tri unuke te tri praunuka i jednu praunuku koja ima svega devet mjeseci.

Nedavno su zajedno proslavili veliki jubilej – čak 70 godina braka, a Božo i svoj 90. rođendan. Tim povodom njihove kćeri organizirale su proslavu u omiljenom obiteljskom restoranu LK Pub u zagrebačkom Podsljemenu, mjestu na koje obitelj uvijek rado dolazi, jer tu je ambijent i osoblje kao dio obitelji. Božo i Nada mislili su da ih čeka tek običan zajednički obiteljski ručak, no ondje ih je dočekalo veliko iznenađenje.

Osim najuže obitelji, okupili su se susjedi i prijatelji iz Zagreba i Ivančića, bivši Božini kolege iz Badela, pa čak i prijatelj s kojim je služio vojsku prije mnogo desetljeća. Bio je to trenutak pun emocija koji će svi dugo pamtiti.

Pri njihovom ulasku u restoran cijelo je društvo zapjevalo “Dobro mi došel prijatel”. Bilo je suza radosnica, zagrljaja, poljubaca, smijeha i pjesme koja nije prestajala satima. Za veselu atmosferu pobrinuo se i svirač koji je tijekom cijelog ručka zabavljao okupljene i dodatno uljepšao slavlje.

Toga dana slavili su se ne samo veliki jubileji, nego i život ispunjen ljubavlju, radom, obitelji, prijateljima i uspomenama koje traju već sedamdeset godina.