Patrik Jambrek: „Sport je moja snaga, a želja je nastup na olimpijadi”

Kad je krajem kolovoza bacio koplje nevjerojatnih 31,67 metara, na Europskim igrama u Hannoveru i osvojio zlatnu medalju, 15-godišnji Patrik Jambrek nije bio ni svjestan koliko će taj rezultat značiti za njegovu karijeru i životni put. Ovom mladiću iz Obrezine kraj Velike Gorice koji od malih nogu obožava sport i njime se svakodnevno bavi, počela su se otvarati vrata prema svjetskim vrhovima.

Patrik je tog kolovoza prvi puta nastupio na Europskim igrama mladih za gluhe i doslovno pomeo konkurenciju. Među natjecateljima su se nalazili mladići koji se atletikom bave godinama, no jedan talentirani dečko iz Obrezine kraj Velike Gorice, iznenadio je sve svojim nastupom.

-Do tada se nije bavio atletikom. Trenirao je nogomet, rukomet, a koplje je krenuo bacati tek nedavno – objašnjava njegov otac Damir.

Luka Modrić – prvi uzor

Obitelj Jambrek posjetili smo u njihovom domu u Obrezini. Dvorište obiteljske kuće u kojoj Patrik živi s ocem i starijim bratom nalazi se u neposrednoj blizini nogometnog igrališta na kojem od ranih dana djetinjstva Patrik sanja svoje sportske snove. Za nogomet se zainteresirao vrlo rano, priča nam.

-Čim sam vidio Luku Modrića kako igra, odmah sam i ja želio trenirati nogomet – kaže nam.

I tako je sve počelo. Kao dječačić sa 6 – 7 godina postao je član NK Mladost Obrezina i vrlo brzo krenuo postizati izvrsne rezultate. Tri puta je bio najbolji golman na turnirima Prstića i Limača.

Odmah se vidjelo da se radi o sportskom talentu. Nastavio je trenirati, a ubrzo zavolio i rukomet. Otac Damir je iznimno ponosan.

-Talent za bacanje koplja otkrio se preko rukometa. Vidjelo se da Patrik ima jak „šut”. Treneri su mu predložili da pokuša atletiku, bacanje koplja – ispričao je otac.

Bilo je to u sklopu sportskog kampa Poliklinike Suvag čiji je Patrik redovit učenik 8. razreda.

-Atletika nas je sve iznenadila. Trenerica Magdalena primijetila je taj talent uvjerena da će Patrik postići najveći rezultat – dodao je tata Damir.

Prva medalja najvećeg sjaja

Trenerica nije pogriješila. Patrik je sa svog prvog natjecanja donio svoju prvu medalju i to onu najvećeg sjaja.

-Osjećaj je bio odličan. Treneri su bili ponosni na mene – rekao nam je.

Ovo je tek početak njegove atletske priče. Patrik, naime, ovih dana počinje svoje prve treninge u Hrvatskom atletskom akademskom klubu Mladost u Zagrebu. Ondje će se pripremati za nove sportske izazove, a cilj su olimpijske igre.

-Počet ćemo s pripremama za olimpijadu. One traju tri godine i ideja je da nakon tri godine Patrik nastupi na olimpijadi – ispričao nam je ponosni otac Damir.

Nakon prve zlatne medalje, olimpijske igre Patrikova su najveća želja, a upravo iz sporta crpi svoju snagu.
-Sport je za mene društvo, obitelj i snaga – rekao nam je Patrik.

U pitanju je jedan veliki talent za kojeg nitko do sada nije znao, i velika snaga koja pokreće ovog mladića iza kojeg nije nimalo lagan život.

Obitelj je najveći oslonac

Patrik i njegov stariji brat dijele isti tihi svijet od ranih dana djetinjstva. U djetinjstvu su ostali i bez majke te im je otac najveći oslonac u životu. Organizacija njihova dana nije jednostavna, no međusobnom podrškom pokazuju da granice ne postoje, a sve prepreke upornošću su premostive.

- Velika su tu odricanja. Dok je pokojna supruga bila živa ona je vozila sinove u školu, na treninge. Snalazimo se sada. Treba samo biti uporan i ne odustajati – iskren je otac.

Ponosan je na svoju dvojicu sinova, ali i na sredinu koja ih prihvaća, ne diskriminira. Društvo je danas tolerantnije, reći će, slušni aparatići više nisu boje kože već su raznih boja, vidljivi i primjetljivi. Podrška sustava ipak bi trebala biti malo veća, tvrdi Damir koji sve troškove uglavnom podnosi sam. Socijalna pomoć, kaže, nije dostatna za potrebe gluhe djece.

-Djeci koja ne čuju treba povisiti financijski prag kako bi im se osigurali kvalitetniji slušni aparati. Danas je tehnologija napredovala i treba je slijediti. S aparatom s više kanala i više mogućnosti za podešavanje omogućujete im da više čuju, ali i više razumiju. Jer oni vas mogu čuti, ali pitanje je koliko razumiju – rekao nam je Damir.

Patrik pohađa osnovnu školu Poliklinike Suvag. Osim što je odličan sportaš, odličan je i učenik. Planira upisati srednju građevinsku školu.

-Želim učiti za zidara, ali i strojara jer volim bagere pa bih i to probao. Zanimaju me strojevi i graditeljstvo – kaže nam.

U slobodno vrijeme voli se družiti s prijateljima, igrati video igre, a u školi su mu najdraži predmeti tjelesni i informatika.

Svojim primjerom pokazuje nam da naše razlike ne moraju nužno biti naše prepreke, već nas mogu osnažiti da još jače ustrajemo na putu ka ostvarenju svojih snova, pogotovo uz podršku prijatelja i obitelji koji su tu za nas.

-Nismo različiti, samo smo jači i nismo sami. Imamo obitelj i prijatelje i svi nam mogu pomoći -poručio je Patrik za kraj.

(Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)